Poštovana javnosti,
Kao predsjednik Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore, smatram svojom obavezom da se najmanje jednom godišnje obratim i podijelim sa vama sve ono što oblikuje rad naše kompanije – šanse koje prepoznajemo, ali i probleme sa kojima se suočavamo. Ovaj put činim to kroz dva teksta, jer želim da javnosti ponudim potpunu i jasnu sliku o poslovanju EPCG i pravcima njenog razvoja.
NASLIJEĐENI PROBLEMI
U tekstu objavljenom u septembru 2024. godine saopštili smo:
„Sličan tekst sam napisao u septembru 2022. godine kada je EPCG, zbog neviđene suše i astronomskih cijena električne energije na berzama bila u minusu, na 30.09.2022. godine, gotovo -88,656,390€, a na 31.10.2022 u minusu nevjerovatnih -99,057,102€. , U tom vremenu mogli su se čuti veoma zlonamjerni komentari, kao npr. da je takav poslovni rezultat, posledica neznanja poslovodstva, prekomjernog zapošljavanja, neracionalnog odnosa prema imovini društva i tome slično…..“.
Namjerno smo citirali pasus iz teksta objavljenog u septembru 2024. godine, ali ne sa željom da nastavimo sa analizom dotadašnjeg poslovanja, jer bi to bilo ponavljanje, već da ukažemo na neke sistemske probleme kao i na perspektive daljeg razvoja. Citirani pasus dovoljno govori o tome kakav smo sistem preuzeli. Možemo slobodno reći da smo zahvaljujući dobroj poslovnoj odluci da sa Kombinatom aluminijuma Podgorica(KAP) pređemo na tržišni način poslovanja(spriječen je dodatni gubitak od gotovo 150 miliona evra), i sreći, odnosno dobroj hidrologiji u novembru i decembru(u ta dva mjeseca u trgovini električnom energijom zaradili smo preko 85 milona evra) uspjeli i tu poslovnu godinu da završimo sa pozitivnim rezultatom.
Važno je takođe naglasiti da je te godine Termoelektrana Pljevlja ostvarila rekordnu proizvodnju (TEP je proizvela električne energije u vrijednost od gotovo 400 milona evra). Nije teško izvesti zaključak šta bi se desilo da smo nastavili da poslujemo sa KAP-om kao do tada, da je hidrologija bila lošija i da smo imali zastoj TEP od 8 mjeseci.
Ko hoće da sluša argumente i činjenice može da indetifikuje i probleme i krivce.
U ovom tekstu nećemo se detaljno osvrtati(to je precizno navedeno u septembru 2024. godine, „EPCG u brojkama“) na probleme koji su u velikoj mjeri opterćivali a i danas opterećuju poslovanje EPCG, a nastali su prije 2021. godine, već ćemo samo istaći najznačajnije:
- Privatizacija EPCG i gubitak za sve društvene činioce (-170 milona evra),
- Finansijske transakcije koje su ugrožavale likvidnost(minus -195 milona evra) i dovodile do umanjenja kapitala(-288 milona evra)
- Povlašćeni proizvođači do kraja 2024. godine za proizvodnju od oko 2.800.000MWh plaćeno 291 milion evra(preko 100€/MWh), podsjećanje da EPCG svojim potrošačima prodaje električnu energiju po 45€/MWh. I još će se ovaj aranžman nastaviti najmanje još 5 godina i ukupno će im biti isplaćeno 637 miliona evra
- Poslovni odnos EPCG – KAP prije 2021. godine, zbog netržišnog načina poslovanja EPCG je u minusu u periodu m2017-2021. godina 50 miliona evra.
Poseban osvrt ćemo dati na odnos koji je postojao prema Termoelektrani i odnos prema investicijama i takozvanoj zelenoj tranziciji. Jasno ćemo razdvojiti period prije 2021. godine i period nakon toga, do dana današnjeg.
ODNOS PREMA TERMOELEKTRANI “PLJEVLJA”
U ovom tekstu želim da posebno skrenem pažnju javnosti na Termoelektranu Pljevlja. Ona je, decenijama unazad, bila stub energetskog sistema Crne Gore, ali i izvor brojnih izazova. Zato je važno sagledati kako se prema njoj odnosilo do 2021. godine i šta se promijenilo nakon dolaska novog poslovodstva EPCG.
Odnos prema Termoelektrani “Pljevlja” (TEP) do 2021. godine
Ovdje ćemo posebnu pažnju obratiti na Ekološku rekonstrukciju Termoelektrane Pljevlja i odnos koji je imala Vlada i poslovodstvo EPCG prije dolaska novog poslovodstva u martu 2021. godine.
Priče o izgradnji drugog bloka očigledno su ostale samo priče. Da se realizovala izgradnja drugog bloka mogao se izbjeći i narativ o ekološkoj rekonstrukciji i CO2 kreditima, CBAM-u i značajnim troškovima u narednom periodu. Ovdje se mora ukazati na neke flagrantne propuste.
Energetska zajednica je već 2016. godine, upozorila EPCG da mora hitno da se smanjuje emisija štetnih gasova, i da je neophodno što prije uraditi ekološku rekonstrukciju Termoelektrane Pljevlja. Iz tih razloga ograničila je rad TEP-a na 20.000 sati za period od 01.01.2018. godine do 31.12.2023. godine.
“Rad TE „Pljevlja“ ograničen je na ukupno 20.000 radnih sati, u periodu od 1.01.2018. godine do 31.12.2023. godine, shodno Odluci Ministarskog savjeta Energetske zajednice broj 2016/19/MC-ENC (Odluka br. 2016/19/MC-ENC Ministarskog savjeta Energetske zajednice: o odobravanju izuzeća postrojenja od usklađenosti sa graničnim vrijednostima emisija utvrđenim Direktivom 2001/80/EC Evropskog Parlamenta i Vijeća), koju je usvojila Vlada Crne Gore (Zaključak br. 07-3236 od 2.11.2018. godine)”.
Suštinski ovo je značilo da TE ”Pljevlja” prepolovi svoju proizvodnju u narednih 6 godina i da se u tom periodu prilagodi rad, kako bi se ispunili najveći ekološki standardi (godišnje bi TEP mogla da radi 5 mjeseci). Tadašnje poslovodstvo ignorisalo je preporuke, i TEP je nastavila „normalno“ da radi, tako da je već u novembru 2020. godine potrošila dozvoljeni broj sati. Zbog očiglednog pritiska od strane institucija EU, pokrenuta je i Ekološka rekonstrukcija. Ugovor o Ekološkoj rekonstrukciji potpisan je 10.06.2020. godine na vrijednost od 44.981.129€ +pdv. Koliko se ”ozbiljno” i ”stručno” pristupilo ovom poslu govori i podatak da je već na Kick of meeting-u, održanom 09.10.2020. godine, konstatovano da sistem za denitrifikaciju gasova, onako kako je predviđeno prethodno urađenim Idejnim projektom (ugovor od 27.03.2018. godine, ugovarač Steag Energy Services GmbH iz Esena, Njemačka), nije moguće realizovati. Takođe je konstatovano da je realna vrijednost projekta, da bi stvari bile funkcionalne i zadovoljile zahtjeve regulative, oko 75M do 80M evra. I pored uočenih problema odmah po potpisivanju (problematičnog) ugovora, Bemaksu i BB Solaru je isplaćen avans u iznosu od 10,885,540€ (predmet je pred SDT-om).
Jasno je da prethodne Vlade i poslovodstva EPCG nijesu na stručan i odgovoran način pristupili zelenoj energetskoj tranziciji. O zelenoj tranziciji i radu Termoelektrane Pljevlja moralo se razmišljati mnogo prije 2018. godine, i ne čekati da se dobijaju preporuke i upozorenja. I pored deklarativne priče o evropskim vrijednostima došlo se do toga da se jednostavno ne želi i ne mogu poštovati osnovni postulati zelene, energetske, tranzicije. Crna Gora u tom periodu nije ništa znala i nije željela da se bavi proizvodnjom električne energije iz obnovljih izvora. Priča o povlašćenim proizvođačima je samo dimna zavjesa za proizvodnju električne energije iz OIE, koja puno košta i od koje nikakve koristi nema Crna Gora, EPCG, a samim tim i građani. Koristi imaju samo privilegovani pojedinci.
Da su Vlada i EPCG ispoštovali preporuke Evropskih institucija, da se u periodu od 6 godina za 50% smanji proizvodnja iz TEP, došlo bi do raspada kompletnog energetskog sistema, Crna Gora i EPCG bi bankrotirali, privreda Crne Gore bi bila uništena.
Na ovom primjeru najbolje se vidi šta znači i koliko je opasno, za čitavo društvo, to što za 40. godina (od 1982. godine) EPCG nije izgradila nijedan novi izvor električne energije, bilo sopstveni, bilo kod svojih kupaca, da dobiju status prozjumera(potrošača-proizvođača).
Odnos prema Termoelektrani Pljevlja (TEP) od 2021. godine
Jasno je, dakle, kakva je situacija zatekla novo poslovodstvo, koje je došlo na čelo EPCG krajem marta 2021. godine. Ugovor se ne može raskinuti, a nije dobar, zbog opasnosti od plaćanja velikih odštetnih zahtjeva. Morali smo da donosimo odluke koje će imati najmanju štetu po EPCG, a koje će zadovoljiti standarde Energetske zajednice.
Sredinom 2021. godine, konstatovali smo da je situacija sa ekološkom rekonstrukcijom jako teška i da je sprovođenje cijelog projekta dovedeno u pitanje. Bili su potrebni izuzetni napori da se pronađu odgovarajuća tehnička rješenja kako bi se isti pokrenuo. Radovi su konačno pokrenuti u aprilu 2022. godine. Tokom 2022. godine potpisan je ugovor vrijedan 15.000.000€ za adaptaciju kotlovskog postrojenja, sa zamjenom ekonomajzera i zagrijača vazduha, što će unaprijediti pouzdanost u radu samog kotla i elektrane u konačnom. Takođe, ugovoren je i posao adaptacije dimnjaka vrijedan 7.000.000€ kojim bi elektrana trebalo da postane još efikasnija, u odnosu kako je prvobitno bilo planirano. Takođe morali smo uradit i Aneks za izrdanju interfejsa, koji je prethodnom dokumentacijom bi zaboravljen, vrijednosti 2.900.000€. Takođe narednih dana zaključiće se novi Aneks za adaptaciju dimnjaka vrijednosti 1.150.000€.
Trenutno stanje je da je u okviru projekta ekološke rekonstrukcije isporučena roba i izvedeni radovi u ukupnom obimu od preko 80% i može se očekivati da će se TEP vratiti u pogon do 15.11.2025. godine. I pored ogromnih problema, možemo reći, zahvaljujući sadašnjem menadžmentu posao oko Ekološke rekonstrukcije biće završe.
Može se bez dileme konstatovati da je od 2021. godine urađeno sve što je bilo moguće, u datim uslovima, kako bi se završila Ekološka rekonstrukcija. Određeni negativni komentari na rad poslovodstva EPCG, a odnose se na period poslije 2021. godine malo je reći nemaju utemeljenje u činjenicama, već nijesu dobronamjerni ili su politikanski ili su vrlo nestručni.
Važno je takođe istaći, a to je od suštinskog značaja, i pod uslovom da se ekološka rekonstrukcija uspješno završi, to ni u kom slučaju ne znači da su svi problemi riješeni. Naprotiv tek tada počinju još ozbiljniji izazovi. Po svim procjenama cijena električne energije na izlazu TEP iznosiće preko 80€/MWh, sa tendecijom rasta, uz primjenu CBAM-a, i do 150 €/MWh.
Moramo postaviti još jedno logično pitanje, zar je bio problem da se od 2010. godine pravi po 30MW godišnje novih zelenih izvora, ako se već odustalo od Bloka 2 Termoelektrane. Zar se nije mogao napraviti bolji aranžman sa povlašćenim proizvođačima. To bilo gotovo 500MW novih izvora i sasvim druga situacija.
Kako odgovoriti na sve izazove i kako obezbijediti energetsku stabilnost Crne Gore, je suštinsko pitanje?
Odgovor je vrlo jednostavan, novi izvori, novi, izvori, novi izvori,…, vjetar, sunce, voda, baterijski sistemi.
Poslije jednostavnog odgovora, novo pitanje bi glasilo, a kako to realizovati na najefikasniji i najbrži način.
Prije konkretnog odgovora na ovo pitanje važno se je upoznati i sa nekim činjenicama koje u značajnoj mjeri opredeljuju i utiču na dalji razvoj elektroenergetike u Crnoj Gori. Samo da podsetimo, Hidroelektrana Perućica se gradila 60-ih godina 20 vijeka Hidroelektrana Piva počela je sa radom 1976 a Termoelektrana Pljevlja puštena je u pogon 1982. Ukupna instalisana snaga ovih kapaciteta iznosila je oko 850MW, a prosječna godišnja proizvodnja nešto iznad 3.000GWh. Posmatrajući ukupnu sopstvenu proizvodnju i potrošnju fizičkih i pravnih lica, u Crnoj Gori, lako zaključujemo da smo na pozitivnoj „nuli“. Ta pozitivna nula ukazuje na sve ranjivosti sistema, pogotovo iz razloga što gotovo 40% proizvodnje dolazi iz TEP, a troškovi te proizvodnje iz dana u dan rastu, a u budućnosti će biti još veći. U ovom periodu država je primijenila model stimulansa takozvanih povlašćenih proizvođača. EPCG, dominantno plaća tu energiju od 100 do 120€/MWh, a istu tu energiju prodaje građanima i firmama po 45€/MWh. Mnogo je bolje bilo da je te objekte gradila EPCG. Zbog čega nije primijenjen modele VE Gvozd. To neka odgovore VDT i SDT. Ovo su samo neki elementi koji ukazuje na zatečeno stanje u energetskom sektoru. Nestvarno zvuči podatak da državna energetska kompanija nije, od 1982. godine, izgradila ili učestvovala u izgradnji novih izvora električne energije. Kada su sve ozbiljnije države iskazivale posvećenost zelenoj energetskoj tranziciji, Crna Gora je žurila u 19. vijeka.
Osim ovih važnih činjenica značajno je ukazati i na sledeće, na žiro računu EPCG na 01.01.2017. godine bilo je 230 miliona evra, da bi taj iznos na 31.12.2020. godine iznosio jedva 40 miliona.
Nema investicija, nema novca.
O posvećenosti prethodnog poslovodstva razvoju energetike dovoljno govori sledeća tabela, koja jasno pokazuje kakva se energetska politika vodila do marta 2021. godine.
Frapantno djeluje podatak da je odbor direktora od 01.01.2017. do 16.03.2021. godine imao samo 16 tačaka dnevnog reda posvećenih investicijama u periodu od 51 mjeseca, od 01.01.2017. do 15.03.2021. godine Još jedna važna konstatacija, cijena električne energije od 2010. godine do 2021. godine povećana je za 70,91%, a od 2021. godine do 30.06.2025. godine 0,00%.
U ovom tekstu nećemo koristiti dodatne kvalifikacije da opišemo šta smo zatekli i kako se je radilo. Kome nije jasna dosadašnja argumentacija nikada mu ništa biti jasno neće.
Zaključno, iskustvo sa Termoelektranom Pljevlja pokazuje koliko je opasno odlagati ključne odluke i koliko je važno na vrijeme graditi nove energetske izvore. Ono što je EPCG uradila od 2021. godine jasno govori da je moguće uhvatiti korak sa evropskim standardima, ali i da pred nama stoje ozbiljni izazovi. U narednom tekstu osvrnućemo se na nove projekte i ulaganja u obnovljive izvore energije, jer upravo od njih zavisi buduća stabilnost elektroenergetskog sistema Crne Gore.