„Pored 21.387 postojećih hidroelektrana (HE) koje već rade u Evropi, planira se izgradnja još 8.507, a 278 se već gradi, uglavnom na Alpima i na Balkanu. Ranije netaknute rijeke – naročito na Balkanu – će biti uništene. Više od četvrtine (2.500) ovih hidroenergetskih projekata biće izgrađeno u zaštićenim područjima, uglavnom u nacionalnim parkovima i lokacijama Natura 2000 “, navodi se u studiji koju su naručili EuroNatur, Riverwatch, WWF i GEOTA.
Prema studiji, hidroenergetski sektor je u procvatu širom svijeta. Evropa nije izuzetak od ovog trenda, iako je većina hidroenergetskog potencijala na kontinentu već iskorištena. Veliki dio ovog povećanja je zahvaljujući razvoju malih hidroelektrana (0,1-10 MW). Nalazi studije ističu neuspjeh vlada unutar i izvan EU da zaštite rijeke i biološku raznolikost i dokumentuje se nepoštovanje zakonodavstva EU o zaštiti voda, posebno Okvirne direktive o vodama.
„Suočavamo se sa krajem rijeka koje slobodno teku u Europi i kolapsom biološke raznolikosti ako ne zaustavimo ovu hidroenergetsku ludnicu. Komisija EU pod vodstvom Ursule von der Leyen i nacionalne vlade moraju zaustaviti ovo širenje. Povrh svega, oni moraju prekinuti subvencije za hidroenergiju i poboljšati zaštitu rijeka. Neprihvatljivo je da naši računi za električnu energiju finansiraju investitore hidroelektrana, a time i uništavanje evropskih žila-kucavica”, rekao je Ulrich Eichelmann iz Riverwatch-a – vodeći autor studije.
Razvoj hidroelektrana događa se u većini regija u Europi, a hidroelektrane (često male HE) su u razvoju u svim zemljama. Međutim, postoje velike razlike u razredima veličine i dinamici razvoja. „U zapadnoeuropskim zemljama povećanje hidroelektrana u velikoj mjeri ostvaruje se pumpnim postrojenjima i nadogradnjom postojećih hidroelektrana. U Portugalu, na Balkanu, u nekim istočnoeuropskim zemljama i Turskoj, broj velikih hidroelektrana povećava se iz godine u godinu. Najdinamičniji razvoj može se pronaći na Balkanu, u Turskoj i nekim istočnoevropskim zemljama. Oko 3.000 novih hidroelektrana trenutno se planira ili se gradi između Slovenije i Albanije ”, navodi se u studiji i dodaje da zaštićena područja nisu pošteđena razvoja hidroelektrana: 21% (6.409) HE u Europi nalazi se u zaštićenim područjima, a postoje 3.936 a planirano je 2.396, dok je trenutno je izgradnji njih 77.
„Brane hidroelektrane uništavaju rijeke i njihovo okruženje i značajno doprinose gubitku biološke raznolikosti. Oni prekidaju prirodni tok rijeka, blokiraju migraciju riba – utičući na riblji fond i opstanak ugroženih vrsta – i presijecaju sedimente koji štite obale i delte od poplava i porasta nivoa mora. Lokalne zajednice se bukvalno osušuju. Pored toga, preko 90% planiranih hidroelektrana proizvode samo male količine električne energije (manje od 10 MW), tj. to su takozvane ‘male’ hidroelektrane koje uzrokuju veliku štetu prirodi uz malo ekonomske koristi“, upozorava studija.
Značajne hidro morfološke promjene koje uzrokuju HE su jedan od glavnih razloga zašto vodna tijela ne postižu dobro ekološko stanje prema Okvirnoj direktivi o vodama EU. „Proteklih 10 godina jasno pokazuje, na primjer, na Balkanu i u Turskoj, kako brzo čitava netaknuta rijeka može biti degradirana. Novi hidroenergetski projekti u Europi na poslednjim slobodno-tekućim ili netaknutim rijekama moraju se spriječiti. Planirani hidroenergetski projekti, posebno u zaštićenim područjima, ne bi se trebali kretati naprijed s obzirom na njihov ozbiljan uticaj na biološku raznolikost Europe. Kako bi se suočili sa gubitkom biološke raznolikosti slatke vode, zahtijevamo od svih europskih država i EU-a usvajanje novog „Plavog sporazuma“ za evropske rijeke, prestanak subvencija za proizvodnju hidroenergije, bolju zaštitu vrijednih riječnih dionica i usvajanje novog pan-evropskog programa obnove rijeka“, naglasili su autori studije.
Nadalje, novi projekti hidroelektrana na poslednjim netaknutim rijekama u Europi moraju se spriječiti. „U zaštićenim područjima, razvoj hidroelektrane ne može biti opcija jer dovodi do propadanja riječnih ekosistema. Trenutno čak i zaštićena područja ne štite dovoljno rijeke. Uz to, stare dozvole za hidroenergiju koje je potrebno produžiti moraju zahtijevati snažne kriterijume za ublažavanje uticaja na okolinu i javnost mora biti uključena u ovu evaluacij “, zaključeno je u studiji.