Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) podnijela je krivičnu prijavu Višem državnom tužilaštvu protiv šest osoba, zbog sumnje da se iza sudskog spora protiv kompanije krije pokušaj organizovanog izvlačenja višemilionske odštete. Kako je potvrđeno portalu RTCG iz EPCG u odgovoru na njihova pitanja povodom ovog slučaja, finansijski nalazi ukazuju na pričinjenu štetu u iznosu od 5,8 miliona eura.
Spor se odnosi na tvrdnje firme „Kvadrat komerc“ DOO o navodnoj šteti nastaloj zbog prekida isporuke električne energije, što je navodno onemogućilo proizvodnju i realizaciju ugovora vrijednih desetine miliona eura.
EPCG, kako su nam rekli, ističe niz nelogičnosti i nedostataka dokaza koji dovode u pitanje osnovanost potraživanja.
“Milioni bez fabrike, proizvodnje i struje“ – tako se u saopštenju za RTCG opisuje situacija u kojoj se, prema dostupnoj dokumentaciji, postavlja ozbiljna sumnja u postojanje organizovane kriminalne grupe koja pokušava da kroz sudski postupak naplati odštetu bez realne ekonomske osnove.
“Prema navodima iz postupka, fabrika sa 50 mašina mogla je raditi na snagu električne energije kakvu troši prosječan stan. Firma koja je godinama imala minimalnu dobit potpisivala je ugovore vrijedne desetine miliona eura. Proizvodnja vrijedna 25 miliona eura navodno je izostala, ali bez jasnih tragova narudžbina, isporuka ili proizvodnih evidencija”, kazali su iz EPCG portalu RTCG.
Istovremeno, kako su izjavili, finansijski nalazi pokazuju da se iz dobiti od nekoliko hiljada eura dolazi do procjene štete u iznosu od 5.8 miliona eura (glavni dug 2.8 miliona plus kamata), dok su mašine koje bi trebalo da proizvode robu, prema dokumentaciji, izvezene još prije perioda u kojem je ta proizvodnja trebalo da se dogodi.
“Kada se sve te činjenice stave jedna pored druge, otvara se pitanje koje prevazilazi običan poslovni spor: da li je riječ o pogrešnim procjenama ili o pokušaju da se kroz sudski postupak iz državne kompanije naplati višemilionska odšteta bez realne ekonomske osnove”, naveli su iz EPCG.
Zbog toga je, kako kažu, legitimno i u javnom interesu postaviti nekoliko vrlo konkretnih pitanja.
“Tim prije što izvršni direktor ‘’Kvadrat komerca’’ DOO zaključuje ugovor sa fizičkim licem, tj. sam sa sobom, kojim ustupa potraživanje ‘’Kvadrat komerca’’ DOO koje je po osnovu štete to pravno lice imalo prema EPCG. Koji su razlozi ustupanja potraživanja, ukoliko firma posluje u skladu sa propisima države Crne Gore? Da li je u momentu zaključivanja takvog ugovora, Kvadrat komerc DOO imao dospjele obaveze koje nije mogao da realizuje? Koji je razlog što obaveze nisu realizovane? Koji je status firme ‘’Kvadrat komerc’’ DOO na današnji dan? Da li su blokirani računi, u kom iznosu i po kom osnovu su blokirani? “, naveli su iz EPCG.
Ugovor o ustupanju potraživanja je, kako kažu, zaključen 20. maja 2013. godine, a dio navodnih ugovora o prodaji proizvedene robe (ugovori o dugoročnoj poslovnoj saradnji) raskinuti su 14. maja 2013,.godine, 15. decembra 2013. godine i 14. juna 2014. godine.
“EPCG se danas suočava sa posljedicama odluka i postupaka iz ranijeg perioda, a koji, prema dostupnoj dokumentaciji, otvaraju ozbiljna pitanja o kvalitetu tadašnjih procjena, upravljanja i pravne zaštite. Upravo zato se postavlja pitanje kako je postupak bez jasnog ekonomskog i činjeničnog osnova mogao trajati godinama. U međuvremenu, Elektroprivreda Crne Gore podnijela je krivičnu prijavu Višem državnom tužilaštvu protiv šest osoba, zbog sumnje da se iza spora krije pokušaj organizovanog izvlačenja višemilionske odštete iz te kompanije”, kazali su nam iz te kompanije.
EPCG navodi 15 konkretnih pitanja koja otvaraju sumnju u cijeli slučaj
Prvo je pitanje, dodaju, može li fabrika sa 50 mašina raditi na struju jačine jednog stana.
“Odgovor je da se tvrdi da je proizvodni pogon sa 50 mašina, šest linija i 30 radnika u dvije smjene mogao raditi sa odobrenom snagom od samo 8 kW – približno potrošnja četiri pegle istovremeno. Elementarna tehnička logika govori da takav pogon ne može ni pokrenuti, a kamoli proizvoditi robu vrijednu desetine miliona eura“, kazali su iz te kompanije.
Na pitanje gdje je roba vrijedna 25 miliona eura, kažu da nema tragova faktura, otpremnica, evidencije proizvodnje, narudžbina ili isporuka.
„Bez tih elemenata ne može se govoriti o realnoj proizvodnji, a kamoli o izgubljenoj dobiti u milionskim iznosima“, kazali su iz EPCG.
Potom, kako se od 2.902 eura dobiti dolazi do pola miliona.
“Finansijski izvještaji pokazuju da je firma 2010. godine ostvarila dobit od 2.902 eura. Međutim, u nalazu vještaka ta cifra se transformiše u 527.199 eura dobiti. Ova „izgubljena dobit“ je za 2011. godinu, po nalazu vještaka ekonomske struke, jer nije došlo do pune realizacije ugovora sa firmom „Spin Textil Group“. Preostali iznos do pune naknade izgubljene dobiti (2.654.353,21 EUR), vještak je našao kroz ostala 4 ugovora, sa čijom realizacijom nije ni započeto”, kažu iz EPCG-a.
To, kako su naveli, znači da je procjena dobiti povećana za više hiljada procenata.
“U ozbiljnoj ekonomskoj analizi takav skok zahtijevao bi izuzetno snažne i detaljno obrazložene pretpostavke. U ovom slučaju javnost s pravom pita: na čemu se zasniva takva računica?”
Odgovaraju i na pitanje kako se troškovi kredita i plata pretvaraju u štetu.
“Kreditna zaduženja, otplata glavnice, kamate i plate zaposlenih predstavljaju redovne troškove poslovanja svake kompanije. To su ulaganja bez kojih firma ne može raditi. Kada se takvi troškovi prikažu kao šteta, dobija se slika kao da svaka firma koja uzme kredit automatski trpi gubitak. Takva logika je suprotna osnovnim principima poslovnih finansija”, kažu iz EPCG.
Kako dva potpuno suprotna vještačenja mogu biti naknadno usaglašena
“Jedan nalaz govori o marži od oko 5%, dok drugi iz iste situacije izvodi dobit koja je desetinama puta veća od realne dobiti firme. Radi se o iznosima koji se razlikuju dvostruko: od cca 1.3 miliona došlo se do više od 2.5 miliona. To nijesu nijanse u procjeni, već fundamentalno različite metodologije i zaključci. Uprkos tome, jedan vještak je kasnije prihvatio obrazloženje drugog koje je, od strane suda, prihvaćeno bez jasnog objašnjenja kako dva međusobno suprotna zaključka mogu istovremeno predstavljati osnov za presudu”
Tu je i pitanje kako se planira proizvodnja bez mašina.
“Prema dokumentaciji dostavljenoj sudu, veći dio mašina je izvezen još 2010. godine. Međutim, ugovori na osnovu kojih se potražuje šteta odnose se na period 2010–2015. godine. To otvara vrlo jednostavno pitanje: kako se planira proizvodnja u milionima eura bez osnovne proizvodne opreme, budući da su mašine izvezene u periodu kada je trebalo početi s realizacijom ugovora”, kažu iz kompanije.
Pitanje koje takođe ozvara sumnju je kako firma sa jednim eurom kapitala potpisuje ugovore od 27 miliona?
“Kvadrat Komerc je firma osnovana sa 1 euro osnivačkog kapitala. Finansijski izvještaji pokazuju minimalne prihode i male profite. Uprkos tome, zaključeni su međunarodni ugovori vrijedni preko 27 miliona eura. U poslovnoj praksi takvi poslovi zahtijevaju ozbiljan kapital, bankarske garancije, logistiku i proizvodne kapacitete. Zato se nameće pitanje kako je mala firma bez kapitala mogla garantovati realizaciju takvih ugovora”, kažu iz EPCG.
Zašto četiri od pet ugovora nikada nijesu ni započeta
Kako ističu u EPCG, od pet ugovora ukupne vrijednosti preko 27 miliona eura, realizovan je samo dio jednog.
“Ostala četiri ugovora nikada nijesu ni započeta. Ako nema realizacije, nema proizvodnje, nema faktura i nema isporuke robe, postavlja se pitanje na osnovu čega se procjenjuje izgubljena dobit”, navode iz kompanije.
Logično pitanje bi bilo i ako su prekidi struje uzrok milionske štete, gdje su žalbe.
“U realnom poslovanju, kada prekid napajanja ugrozi proizvodnju, kompanije odmah podnose prigovore i zahtjeve za naknadu štete. U ovom slučaju takvih žalbi praktično nema. To je izuzetno neobično ako se tvrdi da je šteta bila milionska”, kažu iz EPCG.
Na pitanje gdje je evidencija o proizvodnji odgovaraju da u ozbiljnoj proizvodnji se vodi precizna evidencija: koliko je robe proizvedeno, kada, na kojoj liniji, za kog kupca i po kojoj cijeni. Takva dokumentacija je osnov svake poslovne kontrole. U ovom predmetu, kako navode, takva evidencija nije prezentovana.
Kako se fabrike širom Evrope muče sa energetskim kapacitetima, a ovdje je dovoljno 8 kW?
“Industrijski pogoni širom Evrope ulažu ogromna sredstva u elektroenergetske priključke i stabilno napajanje jer bez toga nema proizvodnje. U ovom slučaju ispada da je za rad fabrike sa desetinama mašina dovoljno ono što je u praksi snaga jednog stana. Takav zaključak izaziva ozbiljne dileme”, kažu iz EPCG.
Neke činjenice nijesu uzete u obzir
Na pitanje da li je sud imao sve relevantne činjenice, kažu da postoje indicije da pojedine ključne činjenice nijesu u potpunosti uzete u obzir prilikom formiranja vještačenja i sudskog zaključka.
(
“U postupku ovakve složenosti svaka činjenica može biti presudna, pa je legitimno pitanje da li su svi elementi zaista sagledani u cjelini”, navode u kompaniji.
Na pitanje kako firma koja posluje sa minimalnom dobiti odjednom generiše milionsku štetu, kažu da finansijski izvještaji pokazuju da je firma godinama poslovala sa vrlo malim profitima, a u jednoj godini čak i sa gubitkom. Iz takvog poslovanja teško je izvesti zaključak o potencijalnoj dobiti od više stotina hiljada ili miliona eura godišnje.
Zašto nema tragova o naručiocima robe, takođe je pitanje.
“Kada međunarodni partneri naruče robu u milionima eura, oni insistiraju na rokovima, šalju urgencije i traže isporuku. Takva komunikacija uvijek ostavlja trag. U ovom predmetu takvi tragovi nijesu predstavljeni”, kazali su iz EPCG.
Na kraju, na pitanje zašto EPCG traži dodatno preispitivanje kažu da je razlog kombinacija nelogičnosti koje je teško ignorisati.
“Fabrika sa 50 mašina navodno radi na 8 kW, ugovori vrijedni desetine miliona bez realnih kapaciteta, izvoz mašina prije perioda navodne proizvodnje, ogromna razlika između realne dobiti i procijenjene štete, nedostatak osnovnih dokaza o proizvodnji”, kažu iz EPCG.
Kada se sve ove činjenice stave zajedno, dodaju, prirodno je pitanje da li je riječ o pogrešnim procjenama ili o mnogo ozbiljnijem problemu, koji ide ka sumnji u postojanje organizovane kriminalne grupe, a koje zahtijeva temeljno i nezavisno preispitivanje.