Poštovani građani,
Kao predsjednik Odbora direktora EPCG imam obavezu da vas obavijestim i podsjetim šta smo sve uradili u prethodnom periodu i šta planiramo da radimo u budućnosti. S tim u vezi, u nekoliko tekstova ću pokušati da vam približim o čemu se radi.
U prvom tekstu smo napravili uvod u priču, u drugom smo se posvetili nekim problematičnim odlukama do 2021. godine, u trećem pregled odnosa prema Termoelektrani prije i nakon 2021. godine te stanju u HE Perućica i HE Piva, u četvrtom osvrt na realizaciju poslovne filozofije “Proizvodi tamo gdje trošiš”, u vidu uspješnih projekata “Solari 3000+/500+” i “Solari 5000+”, u petom stanje u vezi sa drugim bitnim projektima naše kompanije, a u šestom smo obradili neke važne poslovne procese i odluke od vitalnog interesa za poslovanje kompanije. U ovom tekstu ćemo se baviti Željezarom.
Jedna od poslovnih odluka koja je izazvala veliku pažnju javnosti, a i dalje izaziva je Odluka o kupovini imovine Željezare. Nekadašnji gigant koji je zapošljavao 7.000 radnika, došao je na ivicu kolapsa. Država je ostala bez imovine, preko 1.000.000m2, a preko 6.500 radnika bez posla. Svi smo bili svjedoci dramatičnih događaja koji su se dešavali u Nikšiću i u Željezari. Imali smo 229 radnika na krovovima i potpuni zastoj rada fabrike. 31.08.2022. godine preko 200 radnika dobija otkaze i odlaze na biro-rada. U istom periodu EPCG, shodno zakonskoj obavezi, emituje sopstvene akcije u iznosu od 52.867.581€. Prva emisija sopstvenih akcija, koje su nastale kao alibi za plaćanje u tom iznosu akcija kompaniji A2A prilikom preuzimanja vlasničkog udjela, u iznosu od -51.657.280€, obavljena je 2019. godine i po tom osnovu EPCG je prihodovala 0 (NULA) EVRA. Svjesni činjenice da će i ova emisija biti završena kao prethodna, u razgovorima sa tadašnjom Vladom, dogovoreno je da Vlada po osnovu sopstvenih akcija prenese EPCG iznos od 14.999.999€, a da EPCG ta sredstva može isključivo koristiti za kupovinu imovine Željezare. Povela se aktivna rasprava i analiza o svrsishodnosti kupovine imovine Željezare od strane EPCG. Bez obzira, na društveno-sociološke razloge, prilikom odlučivanja isključivo se vodilo računa o interesima EPCG. Toščelik je bio spreman da kompletnu imovinu proda za 20.000.000€, umanjeno za iznos, koji je Toščelik bio spreman da prihvati, za eliminaciju opasnog otpada iz kruga Željezare. Svako instiranje za povećanje cijene za eliminaciju opasnog otpada značilo je i povećanje cijene ukupne imovine. EPCG je prije donošenja odluke angažovala ovlašćene procjenitelje. Procjenitelji su cjelokupnu imovinu, pokretnu i nepokretnu, procijenili na 52.461.469€.
Takođe smo imali u vidu i procjenu kroz – Izvještaj o procjeni vrijednosti nekretnina od 15.03.2022. godine, izrađen od strane ovlašćenih procjenitelja Nemanje Dragovića i Ivana Bulatovića a za potrebe DOO TOSCELIK ALLOYED ENGINEERING STEEL Nikšić, vrijednost nepokretnosti iznosi 48.700.000€.
Da bi kompletirali priču o vrijednosti imovine ovdje ćemo prezentovati i procjene koje su rađene 2023. i 2024. godine. U ovoj procjeni obuhvaćene su i određene zalihe koje nijesu bile obuhvaćene kupoprodajnim ugovorom, ali je ugovorom definisano da sve što nije prilikom kupoprodaje evidentirano, a nalazi se u krugu fabrike pripada EPCG.
Samo ove procjene pokazuju potpuno opravdanost kupovine imovine Željezara. Međutim i ove cifre nijesu bile dovoljne da se donese konačna odluka i EPCG odvoji još dodatnih 5.000.000€ za kupovinu imovine Željezare. Odlučujući razlog da ipak uđemo u kupovinu ove imovine je postojanje dvije trafostanice 110/35kV snage po 63MVA. Ovaj energetska infrastruktura omogućava uz relativno mala ulaganja priključak nove solarne elektrane, koja bi bila izgrađen na krovovima i zemljanim površinama unutar kruga Željezare ili u neposrednoj blizini, snage 60MW. Analizirajući slične projekte VE Krnovo i VE Gvozd dolazimo do zaključka da se samo za priključenje (izgradnju trafostanica, dalekovoda, otkupa imovine,…) moraju izdvojiti višemilionska sredstava. Jedan primjer, za VE Gvozd snage 54,4MW, za priključenje (trafostanice, dalekovodi) EPCG će izdvojiti, 15.699.994€ bez PDV-a, ili 18.996.992€ sa PDV-om. Takođe EPCG će platiti Ivikomu, prilikom otkupa njegovog udjela u projektu, po osnovu kupovine zemljišta još 250.000€ do 300.000€. Ovih troškova prilikom izgradnje SE Željezara, neće biti, ili će biti zanemarljivi u odnosu na dosad prikazane iznose. U Željezari imamo gotovo dva ovakva ili slična energetska sistema. Idealno za priključenje SE i BESS. Ovo je bio odlučujući faktor da se opredijelimo da kupimo imovinu Željezare. O ostalim prednostima ove transakcije govorićemo u nastavku teksta. Takođe ćemo pokušati da damo odgovor na određene kritike, koje su jednim dijelom opravdane, a jednim dijelom neargumentovane.
Ovdje ćemo napomenuti da je Vlada prodala ovu imovinu Toščeliku za 15.100.000€, a prije toga isplaćene su, iz budžeta, bankarske garancije, Credit Suisse banci, za prethodnog vlasnika Željezare u iznosu od 32.922.888€(objašnjeno u izvještaju DRI).
Prilikom ove odluke o kupovini imovine bili smo svjesni da na taj način preuzimamo i obavezu o angažovanju i 200 zaposlenih. To je bio paket, dogovor radnika, Vlade i EPCG. Urađen je i Poslovni plan, koji je u osnovi predviđao angažovanje zaposlenih na poslovima izrade solarnih elektrana, izrade podkonstrukcija, PVC bravarije, izrade konstrukcija, obezbjeđenje imovine i opreme i kao potencijalni proces, ali na kraju, puštanje Kovačnice u rad. Agencija za zaštitu konkurencije (AZK) nekoliko mjeseci nije donosila odluku da li EPCG-Željezara-Nikšić može da se bavi obradom i preradom metala, jer se takve aktivnosti smatrati nedozvoljenom državnom pomoći. EPCG je kao osnivački kapital uplatila na EPCG-ŽELJEZARI-NIKŠIĆ(EŽNK) iznos od 2.155.000€. Moramo priznati da se od trenutka imenovanja upravljačkih struktura EŽNK, a to je posebno ispoljeno od strane menadžmenta EŽNK, gubi normalna poslovna komunikacija sa EPCG. Menadžment EŽNK ne obavještava EPCG o važnim poslovnim aktivnostima, ili obavještava kad je već završen određen posao (zapošljavanje, zakupi, radno-pravni odnosi,…). Iako od Agencije za zaštitu konkurencije još nije došlo Mišljenje o mogućnosti prerade čelika, menadžment na svoju ruku pokušava da pokrene Kovačnicu. Zanemaruju se osnovni elementi biznis plana. U avgustu broj zaposleni dolazi do broja 400. Gubici se gomilaju, novac se troši. Na sjednici Odbora direktora u avgustu 2022. godine raspravlja se o Zahtjevu menadžmenta EŽNK da im se izvrši uplata od 6.500.000€ za pokretanje proizvodnje i prerade čelika, odnosno da se krene u puštanje u rad Čeličane i Kovačnice. Zahtjev je bio vrlo loše obrazložen i izazivao je opravdanu sumnju u sposobnost trenutnog kadrovskog potencijala da pokrene ovu djelatnost. Poslije burne rasprave, gdje je bilo mišljenja da se bezuslovno uplati novac, ipak je provladao stav, uz snažno insistiranje menadžmenta EPCG i predsjednika Odbora EPCG, da se sačeka Mišljenje AZK. Početkom maja su na krovovima instalirane dvije SE snage 1.800kWp, koje se nijesu pustile u rad zbog uništene opreme u manjim trafostanicama. Pokrenut je pogon za izradu PVC bravarije, koji je zbog nedostatka sirovina obustavio rad. Takođe počeo je sa radom restoran, ali i on je obustavio rad. Magacin ESG je preseljen u EŽNK. Sredinom oktobra Odbor direktora EŽNK je smjenio izvršnog direktora. Sredinom novembra postavljene su konstrukcije za SE na zemlji snage 1.000kWp. Tek dolaskom novog izvršnog direktora EŽNK početkom 2024. godine, pokreću se poslovni procesi, ali su i oni usporeni zbog raznih administrativno-tehničkih problema. Tu se prije svega misli na sporost u definisanju specifikacije za energetski i metalski dio koji se odnosi na sanaciju trafostanica i materijal za izradu konstrukcija. Ipak u ovom periodu postavljene su konstrucije za gotovo 2.000kWp za SE na brani Vrtac i gotovo 2.500kWp za SE na zemlji u krugu Željezare. Na žalost za ove poslove EPCG je morala da angažuje preko 30 radnika po ugovor o djelu, jer EŽNK nije to mogla da obezbijedi iz sopstvenog kadra. To se prije svega odnosi na poslove pravljenja betonskih blokova za postavljanje konstrukcija i poslove zavarivanja metalnih elemenata. Završena je montaža solarnih panela na konstrukcijama od 1.000kWp. Intezivno se nastavlja sa izgradnjom konstrukcija i sređivanju krovova. Sredinom oktobra očekuje se prelazak ESG u staru Upravnu zgradu EŽNK.
U toku su završni pregovori sa konzorcijumom koji predvodi Švajcarska kompanija 8B Capital za izdavanje u zakup imovine u krugu Željezare u cilju pokretanja proizvodnje i obrade čelika. Mjesečna kirija 31.000€, preuzimanje 150 radnika. Ovaj zakup ne uključuje zemljište van kruga Željezare, kao ni energetski potencijal(izgradnja solara, baterija, vetrenjača…).
U saradnji sa Opštinom Nikšić, raspisan je konkurs za izradu Idejno urbanističko-arhitektonskog rešenja za izgradnju stambeno-poslovnog kompleksa Sunčani grad, na prostoru van kruga Željezare, koje je u vlasništvu Opštine i EPCG. Na konkursu je pristiglo 15 radova. Izvršeno je rangiranje radova i otvorena je izložba istih na Trgu Slobode u Nikšiću. Sunčani grad je ušao u Prostorni plan Nikšića, i realizacija ovog projekta dala bi potpuno novu dimenziju razvoju grada. Prilikom svih, dosadašnjih, procjena imovine Željezare, nepokretna imovina van kruga je procjenjivana 7€/m2. Danas 145.539 m2 van kruga postaje gradsko građevinsko zemljište, čija je realna cijena 80€/m2. Ovo znači da se vrijednost imovine uvećava za još 10.624.347€.
U poglavlju u kojem se govori o Željezari i njenoj imovini, moramo još jednom podsjetiti da će se EPCG u svom razvoju u velikoj mjeri posvetiti izgradnji velikih baterijsko-elektro skladišnih sistema( BESS). Željezara sa svojim energetskim potencijalom, osim za nove izvore električne energije, je idealna za ugradnju i BESS, čiji bi kapaciteti mogli da budu nekoliko stotina MWh. Ovaj potencijal neću prevoditi u finansijski iskaz, ali bi sve prethodne cifre bile male u poređenju sa ovim potencijalom.
I pored svih, trenutnih, problema sa kojima se u svom poslovanju suočava EŽNK, to nikao ne smije dovesti u pitanje samu Odluku o kupovini imovine. Naprotiv, ove činjenice nepobitno pokazuju da je Odluka bila dobra. Ne govorimo još uvjek istorijska. Panične reakcije, dijela javnosti, prilikom određenih problema u funkcionisanju pred ovim činjenicama izgledaju beznačajno, i suštinski su beznačajne. Vrhunac te demagogije ogleda u eksplicitnom stavu, da je kupovina imovine bila pogrešna, a onda se iskazuje velika zabrinutost za status radnika. To je kontradiktorna teza. Da nije kupljena Željezara, radnici bi vjerovatno i danas bili na krovovima, Korektnija je teza da imovinu nije trebalo kupovati, i da radnike nije trebalo preuzimati, jer to ne treba da zanima EPCG. Samo i ovdje se mora uzeti u obzir i to da EPCG ne može voditi poslovnu politiku mimo stavova Vlade, i da je vrijednost imovine višestuko veća od vrijednosti za koju je kupljena. Da bi se donosile dobre poslovne odluke, za neke se ne može očekivati da će se isplativost pokazati odmah ili u kratkom vremenskom periodu, već se mora imati strpljenja da vrijeme to verifikuje. Sa Željezarom se imalo problema prethodnih 40 godine, i nije bilo rešenja. Možda će naš pristup i način razmišljanja dovesti do rešenja.
Kad bi odlučili, da sada prodamo tu imovinu, ubijeđeni smo da bi pokrili sve dosadšnje troškove i da bi nam ostala značajna novčana suma, ali mislimo da vrijedi pokušati da se valorizuje kompletan potencijal imovine Željezare. Da rade i Čeličana i Kovačnica, da se ponovo prave armaturne mreže, da se grade SE i BESS, da u Sunčanom gradu počne da se gradi veliki tržni centar, da se grade stanovi, u Željezari da se pokrenu još nek pogoni. Opcija prodaje nam je uvijek otvorena.
U narednom tekstu, osmom u ovom serijalu, biće nešto više riječi o cijenama električne energije.