Uticaj EPCG na rast i razvoj crnogorske ekonomije je od posebnog značaja, ne samo zbog činjenice da ona, već dvije godine zaredom, po osnovu poreza i dividende uplaćuje u budžet 200 miliona eura, nego i zbog svih drugih multiplikativnih efekata na crnogorsku ekonomiju, kaže u intervjuu za list “Elektroprivreda” ministarka ekonomije Dragica Sekulić. Dodaje da se u toku mandata ove Vlade neće tražiti kupac za EPCG, već da će se razmišljati da li su EPCG potrebni zapadnoevropski ili svjetski partneri za ulaganje u određene projekte”, s obzirom na činjenicu da crnogorska energetika ima dovoljno iskustva sa strateškim partnerstvima, u kojima je pokazala da je ozbiljna investiciona destinacija.
EPCG je, po mnogim parametrima, “najzdravija” elektroprivreda na Balkanu. Poslije dugo godina, pokrenut je ogroman investicioni ciklus. Šta to, sa aspekta crnogorske ekonomije, znači za državu?
Više puta smo isticali da je uticaj EPCG na rast i razvoj crnogorske ekonomije od posebnog značaja. Ne samo zbog činjenice da je EPCG ,već dvije godine zarednom, po osnovu poreza i dividende uplatila u budžet 200 miliona eura, nego i zbog svih drugih multiplikativnih efekata poslovanja jedne ovako uspješne kompanije na ekonomiju. Svjedoci smo dinamičnog razvoja energetike u poslednjih par godina, kao i činjenice da je EPCG prepoznala potrebu inteziviranja aktivnosti koje podrazumijevaju dalji razvoj kompanije. U skladu sa tim da vidimo na koji način bismo mogli reorganizovati EPCG. U toku mandata ove Vlade nećemo tražiti kupca za EPCG već ćemo razmišljati da li su EPCG potrebni zapadnoevropski ili svjetski partneri za ulaganje u određene projekte.
Crnogorska energetika danas već ima dovoljno iskustva sa strateškim partnerstvima. Od onih sjajnih, poput CGES-a u Terne, do onih koja smo raskinuli, ali na odgovoran i ozbiljan način, ne dovodeći u pitanje reputaciju Crne Gore kao ozbiljne investicione destinacije pa sve do najnovijeg partnerstva sa državnom finskom energetskom kompanijom
Najavili ste da će Vlada uraditi analizu upravljačke i vlasničke strukture EPCG. Kada će ta analiza biti gotova i koje će opcije za EPCG biti u pitanju?
Upravo tako. U toku ove godine planiramo da donesemo novu energetsku politiku na bazi koje ćemo realizovati dalje pravce razvoja sektora energetike. U tom smislu posebnu težinu će imati definisanje dalje vlasničke i upravljačke strukture EPCG. Dakle, radimo na analizi i očekujem da uskoro bude gotova. Naravno, svjesni ste kompleksnosti ovog posla i činjenice da jedna takva, strateški važna, odluka ne može biti donijeta dok se ne sagledaju svi elementi, iz više uglova, a to zatijeva određeno vrijeme.
Ali ono što nije sporno i što smo više puta isticali je naše opredjeljenje da EPCG treba da bude i veća i modernija i profitabilnija kompanija, a do tog cilja možemo doći razvojem vizije, koja znači poštovanje modernih trendova razvoja sektora energetike, bilo sa strateškim partnerom, bilo sami.
Koliko je značajno pitanje TE Pljevlja, sa aspekta evropskih propisa o proizvodnji uglja? Znamo da bi, u postojećim uslovima, njen rad bio ograničen na 20 hiljada sati, do 2023. godine, medjutim kako je EPCG ušla u proces ekološke rekonstrukcije, koliko godina rada će nakon, nadamo se uspješne realizacije, dobiti TE Pljevlja, kao najstabilniji izvor energije u državi?
Odgovoran pristup i poštovanje međunarodno preuzetih obaveza inicirali su procese koji danas znače unaprijeđenje koncepta razvoja naše energetike. Odnosno nastavak sprovođenja aktivnosti koje znače prećenje savremenih evropskih trendova u svijetu energetike. To danas znači i posebnu pažnju prema zaštiti životne sredine. U tom kontekstu su i donijete sve odluke koje se tiču TE Pljevlja. Zbog toga očekujem skoro potpisivanje ugovora za rekonstrukciju TE kao važnog projekta iz nekoliko razloga. Svakako da je jedan od njih obezbjeđivanje rada termoenergetskog kompleksa u Pljeviljima za više od 20 godina ali isto tako i veoma važan projekat toplifikacije Pljevalja koji će u velikoj mjeri doprinijeti povećanju kvaliteta životne sredine u Pljevljima.
Koliko je sada, nakon vise od godinu upravljanja od strane EPCG, opravdana odluka nacionalne energetske kompanije da kupi Rudnik uglja u Pljevljima?
Smatram da je potpuno opravadana. Sjetićemo se velikog broja onih koji su uporno tvrdili da je kupovina Rudnika pogrešan potez i da odluka nije bazirana na ekonomskim interesima EPCG. Zaboravljajući pri tom činjenicu da je riječ o važnom elementu termoenergetskog kompleksa koji zajedno sa TE predstavlja prirodu tehničko tehnološku cjelinu. Jedna godišnja faktura EPCG za ugalj iznosi oko 35 miliona eura, a dobit RUP-a je malo manje od 7 miliona eura . Dakle riječ je o izuzetno dobroj odluci i očigledno isplativoj.Dobrom organizacijom i upravljačkom i menadžerskom strukturom, Rudnik uglja danas isplaćuje dividendu, ima rast prihoda i profita, sve obaveze uredno izmiruje i predstavlja kompaniju koja je jedan od osnovih stubova ekonomskog razvoja ne samo Pljevalja, već i cijele Crne Gore.
Svjedoci smo da je zelena energija dominantna u svim razvijenim zemljama svijeta, i tu više “spora nema”. Za VE, SE ipak treba dosta novca. Mogu li one, uz postojece HE, “zamijeniti” u dogledno vrijeme termoelektrane i proizvesti potrebne kolicine energije?
Mogu. Upravo je to vizija o kojoj sam govorila. Ona podrazumijeva razvoj energetike uz poštovanje principa ekonomičnosti, energetske održivosti, ekološke prihvatljivosti kao i socijalne odgovornosti. Dakle, podrazumijeva adekvatnu energetsku tranziciju, koja opet ima za cijlj stabilan i pouzdan rad energetskog sistema, ali na bazi aktulenih politika zemalja koje odgovorno promišljaju dugoročan razvoj države.
Da smo na dobrom putu potrvđuje i sve veće interesovanje investitroa za izgradnju novih elektrana u Crnoj Gori, koje bi koristile obnovljive izvore energije. Podsjetiću da to nije slučajno. U prethodnom periodu napravljen je ogroman posao u dijelu kreiranja stabilnog i predvidivog regulatorno pravnog okvira ali realizovani istorijski važni projekti poput podmorskog kabla.
Mnogi su bili skeptični prilikom gradnje podmorskog kabla i pitali se šta će Crna Gora imati od njega. Međutim, prve aukcije kapaciteta su vec donijele 3 miliona eura prihoda CGES-u. Kakve, dakle, benefite Crna Gora ima od ove investicije?
Kod nas je nepisano pravilo da pokretanje bilo kojeg razvojnog projekta podrazumijeva i veliki broj, rekla bih najčešće istih, skeptika koji jednostavno nemaju sposobnosti da uvide značaj tih projekata. Jedan od takvih je i projekat energetske interkonekcije naše zemlje sa Italijom ili prvo je spajanje te vrste, spajanje regiona sa EU, koji našu zemlju pozicionira kao energetsko čvorište na Balkanu.
Realizacija ovog projekta je možda i najbolji primjer kako odgovorno dugoročno planiranje razvoja sektora treba da se radi. Takođe odličan je primjer uspješnog strateškog partnerstva – u ovom slučaju sa najvećim operatorom prenosnog sistema u Evropi, italijanskom Ternom i dokaz da Crna Gora i njene energetske kompanije mogu ravnopravno da učestvuju u projetkima koji se cijene kao projekti od interesa za Evropsku uniju.
Da se vratimo na konkretne benefite. I to na najosnovniji – prihode CGESa od aukcija kapaciteta. Trenutno je na više od 3 miliona eura, a veoma je značajan efekat na ostale interkonekcije. Konkreno, mislim na činjenicu da je puštanje u rad podmorskog kabla, značajno povećalo prihode CGESa i na ostalim granicama. Dakle, u dijelu prihoda od aukcija kapaciteta CGESa ogroman je uticaj podmorskog kabla, što još jednom potvđuje ispravnost odluke da se krene u njegovu realizaciju.
Naravno, ne treba zaboraviti ni ostale benefite koji znače sigurnije i pouzdanije napajanje potrošača u Crnoj Gori, posebno na primoriju, kao i druge multiplikativne efekte ove investicije.
Umjesto zaključka, da li mislite da crnogorska ekonomija, koja bilježi rast svake godine, ima snage da se, iako mala, izbori sa krizama koje potresaju svijet? Koje, po vama, pravce razvoja treba pratiti?
Ima. Ima onoliko koliko pametno bude slijedila sopstvene ekonomske interese. Svjedoci smo, da je ogroman posao urađen u prethodom periodu, posebno od 2006. godine, na jačanju ekonomske nezavisnosti Crne Gore. Prošli smo kroz jedan težak period tranzicije najvikavajući se na novu ekonomsku realnost, a koja je značila prije svega promjenu paradigme razvoja. Na bazi toga, od sticanja nezavisnosti, bilježili smo velike stope rasta ekonomije, uspješno se nosili sa velikom ekonomskom krizom koja je uzdrmala i najjače ekonomije svijeta i stvorili pretpostavke za novi, dimaničniji rast i razvoj ekonomije.
Ono što je posljednih godina bilo generator rasta i razvoja ekonomije, u tom smislu po stopama rasta koje se među najvećim u Evropi, su novi razvojni projekti – prije svega infrastrukturni. I to je ono što je najbolja osnova daljeg privlačenja investicija u bilo kom sektoru. Mišljenja sam da, naravno, treba nastaviti sa realizacijom značajnih infrastrukturnih projekata poštujući mjere fiskalne politke. To znači da moramo nastaviti sa kreiranjem povoljnog investicionog ambijenta i privlačenjem investicija kako u energetici, turizmu, poljoprivredi tako i u drugim oblastima. U prilog tome su i napori Vlade koji su rezultirali predlaganjem niza zakonskih i donošenja niza podzakonskih akata, kao što je npr. Zakon o privatno javnom partnerstvu koji znači novu veliku šansu razvoja.
Poštovanje modernih trendova u razvoju sektora energetike
Naše opredjeljenje je da EPCG treba da bude i veća i modernija i profitabilnija kompanija, a do tog cilja možemo doći razvojem vizije, koja znači poštovanje modernih trendova razvoja sektora energetike, bilo sa strateškim partnerom, bilo sami.
Odluka EPCG da kupi RUP bila opradana
Potpuno je bila opravdana odluka EPCG da kupi Rudnik uglja; danas jedna godišnja faktura EPCG za ugalj iznosi oko 35 miliona eura, a dobit RUP-a je malo manje od 7 miliona eura, a dobrom organizacijom i upravljačkom i menadžerskom strukturom, Rudnik uglja danas isplaćuje dividendu, ima rast prihoda i profita, sve obaveze uredno izmiruje i predstavlja kompaniju koja je jedan od osnovih stubova ekonomskog razvoja ne samo Pljevalja, već i cijele Crne Gore