Energija kretanja morske vode
U velikim vodenim masama skrivene su najveće rezerve energije u prirodi. Duvajući iznad morske površine, vjetrovi oblikuju ogromne talase, koji su zapravo zgusnuti oblik eolske energije, pa mnoge primorske zemlje danas istražuju mogućnost njene primjene za proizvodnju električne energije.
Kretanje mora uslijed plime i oseke takođe može biti izvor energije. Elektrane koje funkcionišu na tim razlikama već postoje u nekim zemljama. Međutim, veliki investicioni troškovi govore protiv izgradnje ovakvih elektrana, a osim toga na povoljnim lokacijama ukupna moguća proizvodnja električne energije predstavlja samo malu količinu potrebne energije.
Geotermalna energija
Geotermalna energija je takozvana unutrašnja toplotna energija. Pošto urana, torijuma i kalijuma ima najviše u granitnim stijenama, toplota se nešto više razvija u Zemljinoj kori nego pod morem i u stjenama mlađih geoloških informacija.
Razlikuju se četiri grupe geotermalnih izvora: hidrogeotermalna energija izvora vruće vode, hidrogeotermalna energija vodene pare, hge vrele vode u velikim dubinama i petrotermička energija – energija vrelih i suvih stijena.
Vruća voda akumulira energiju vrelih stijena i onu koja dolazi iz većih dubina i dostiže temperaturu oko 400°C. Ako voda pronađe put do površine Zemlje, javlja se u obliku vruće ili ključale vode (fumarole) ili u obliku pare (gejzir). Voda u velikim dubinama u ranim geološkim periodima došla je do površine Zemlje i tu ostala zarobljena ispod nepropusnih stijena. Ona se tu nalazi pod pritiskom. Još uvek tehnički nije rešeno iskorišćavanje energije u suvim stjenama i u vodi na velikim dubinama.
Geotermalna elektrana
Najpraktičnija za eksploataciju geotermalne energije su područja gde se vrela masa nalazi blizu površine naše planete. Na mnogim takvim lokacijama u svijetu već postoje postrojenja koja zagrijanu vodu koriste za grijanje ili u industrijske svrhe. U Rejkjaviku postoji najveći sistem grijanja zasnovan na geotermalnoj energiji. Geotermalne elektrane postoje u mnogim zemljama svijeta. Ovi prirodni rezervoari dostižu temperaturu i preko 350°C.
Prema proračunima, do kojih je došla Evropska komisija za istraživanje energije, toplota Zemljine unutrašnjosti može obezbediti veoma stabilan i dugotrajan izvor energije. Samo 1 km3 užarene mase može davati 30 MW električne energije u periodu od 30 godina.
Izvor: www.grenef.com