Nova veza za snabdijevanje prirodnim gasom će otvoriti razvojne mogućnosti, nova tržišta i opcije za čistiju životnu sredinu. Izgradnjom će se postići lak pristup gasu za građane i privredu Bele Palanke, Pirota i Dimitrovgrada – tri grada koja do sada nisu imala pristup gasu.
Izgradnja gasovoda Niš-Sofija, 108 km duge dionice na teritoriji Republike Srbije, trebala bi da otpočne početkom 2021. godine. Ukupna vrijednost radova procijenjena je na oko 85 miliona eura od čega je donacija Evropske unije 49,6 miliona.
Osnovni cilj izgradnje ovog gasovoda koji će povezati postojeće transportne sisteme Srbije i Bugarske je povećanje sigurnosti snabdijevanja Srbije prirodnim gasom. Srbija je među rijetkim zemaljama koje imaju samo jednu ulaznu tačku snabdijevanja, na granici sa Mađarskom. I nakon izgradnje gasovoda Balkanski tok, uloga ovog gasovoda se neće smanjiti: on će omogućiti snabdijevanje potrošača u Srbiji gasom iz drugih izvora, postojećih ili izgrađenih u bliskoj budućnosti.
Projektovani kapacitet od 1,8 milijardi m3 gasa godišnje moći će da zadovolji 80 odsto trenutnih potreba Srbije za gasom. Izgradnjom dodatne kompresorske stanice na teritoriji Srbije u budućnosti mogao bi se omogućiti i reverzibilni tok gasa iz Srbije u Bugarsku. Sve ovo stvorilo bi tehničke preduslove za stvaranje finansijski likvidnog tržišta prirodnim gasom u regionu.
Danas kada je zaštita prirode, smanjenje uticaja klimatskih promjena i energetska efikasnost u fokusu energetske politike svih zemalja kao i Evropske unije, postavlja se pitanje svrsishodnosti ulaganja u nove gasne instalacije. Pitanje je opravdano, ali na primjeru Srbije i jednostavno za objašnjenje. Srbija je zemlja sa procentualno najvećim učešćem niskokaloričnog uglja – lignita u proizvodnji električne energije i to oko 65 odsto. Neminovno smanjenje učešća uglja u proizvodnji električne energije u Srbiji i sve veće investicije u obnovljive izvore energije, koji su po svojoj prirodi slabije predvidivi u smislu planiranja proizvodnje otvaraju pitanje balansiranja proizvodnje električne energije u Srbiji. Upravo tu prirodni gas eventualno može da posluži kao tranziciono fosilno gorivo koje mnogo manje zagađuje sredinu, a omogućava veliku fleksibilnost u proizvodnji električne energije. Veći broj gradova u Srbiji sa razvijenim sistemima daljinskog grijanja bio bi idealan za izgradnju većeg broja manjih kombinovanih sistema za proizvodnju električne i toplotne energije sa visokom efikasnošću.
Ako se uzmu u obzir velika i skupa ulaganja u novu opremu za prečišćavanje gasova iz termoelektrana i veliki pad troškova proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, jasno je da dalja ulaganja u proizvodnju električne energije iz uglja nisu opravdana.
izvor: https://www.energetskiportal.rs/
foto: http://euinfo.rs/