Bosna i Hercegovina
Nadležnosti za sektor električne energije podijeljene su između centralne Vlade i entiteta – Republika Srpska i Federacija BiH. Na centralnom nivou, Državna regulatorna komisija za električnu energiju reguliše prenos električne energije na teritoriji čitave BiH, kao i izvoz, zajedno sa snabdevanjem i distribucijom u distriktu Brčko.
Na nivou entiteta, Vlade Republike Srpske i Federacije BiH usvajaju politike, dok su Ministarstva industrije, energetike i rudarstva RS i BiH odgovorna za implementaciju energetske politike; Regulatorna komisija Republike Srpske i Federalna komisija za energiju predstavljaju nezavisna regulatorna tijela u entitetima, koja odlučuju o izdavanju licenci i regulisanim tarifama.
Od 1. januara 2015. godine, potrošači mogu da biraju snabdejvača. Direktiva 2009/72/EZ koja se odnosi na zajednička pravila o internom tržištu električne energije nije implementirana u predviđenom roku, do 1. januara 2015. godine. Zakon FBiH o električnoj energiji je uglavnom usklađen sa direktivom, ali ona nije u potpunosti implementirana.
Državne kompanije su glavni igrači u svim pod-sektorima.
I pored protivljenja Sekretarijata Energetske zajednice, FBiH je odobrila garancije za kredit od 614 miliona evra, koje su izdate kineskoj Export-import banci, za izgradnju bloka 7 termoelektrane, snage 450 MW, zbog čega je Sekretarijat pokrenuo prekršajni postupak.
U strukturi proizvodnje u 2017. godini dominiraju termoelektrane, sa proizvedenih 12.019 GWh, slede hidroelektrane, sa 3.987 GWh, dok su ostali proizvođači proizveli 432 GWh. Izvoz je iznosio 5.187 GWh, a uvoz 3.346 GWh.
Hrvatska
Regulatorni okvir za tržište električne energiju u Hrvatskoj čine Zakon o energetici iz 2012. godine i Zakon o tržištu električne energije iz 2013. godine, koji su usvojeni kao dio završne pripreme za članstvo u EU. S obzirom da je Hrvatska članica EU od jula 2013. godine, nacionalno tržište električne energije u potpunosti je usklađeno sa direktivama EU.
Tijela nadležna za energetski sektor su: Vlada, koja uvodi politike i strategiju; Ministarstvo za zaštitu životne sredine i energetiku, zaduženo za izradu hrvatske energetske politike; Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA), nezavisna ustanova zadužena za regulaciju energetskih aktivnosti; i Agencija za ugljovodonika (AZU), vladina agencija zadužena za regulaciju i nadzor nad istraživanjem i proizvodnjom ugljovodonika u Hrvatskoj.
Hrvatska je usvojila ITO model razdvajanja tržišta, pri čemu je hrvatski OPS odvojen od Hrvatske elektroprivrede (HEP grupa) i vlasnik je prenosne mreže. Hrvatski OPS sudjeluje u Regionalnoj inicijativi za koordinaciju bezbednosti Energetske zajednice i Kancelariji za koordinisane aukcije u Jugoistočnoj Evropi i Mehanizmu kompenzacije ITC sporazuma.
Najnovije aktivnosti bile su usmjere na spajanje sa evropskim tržištem električne energije i prelazak sa bilateralne trgovine na veleprodaju, sa početkom rada Hrvatske berze električne energije, CROPEX.
Hrvatski operator tržišta električne energije (HROTE), koji vodi registar sertifikata o poreklu, postao je član Udruženja organa za izdavanje, što je otvorilo put za međunarodnu trgovinu sertifikatima o porijeklu. Licence je dobilo nekoliko trgovaca, snabdjevača i proizvođača.
Instalisana snaga elektrana u Hrvatskoj iznosi 4.627 MW, ne računajući 275 MW nuklearne elektrane Krško u Sloveniji, u kojoj Hrvatska ima 50% udela. Gotovo 85% električne energije proizvodi se u okviru HEP grupe, većinom iz hidro i termoelektrana.
Zbog nepovoljnih hidroloških uslova, proizvodnja hidroelektrana u 2017. godini iznosila je 5,4 TWh, što je slabiji rezultat u odnosu na 2014. godinu, koja je bila rekordna u prethodnih 10 godina, sa 8,4 TWh.
U poslednjem periodu, ukupna potrošnja se smanjila sa 19,6 TWh na 17,5 TWh. Uvoz električne energije iznosi 25% ukupne potrošnje, ali prema hrvatskom operateru prenosa, u naredne četiri godine uvoz električne energije povećaće će se na 43%.
Crna Gora
Regulatorni okvir za sektor električne energije prvenstveno je postavljen krovnim Zakonom o energetici iz 2016. godine, koji se odnosi na proizvodnju, prenos, distribuciju i i snabdijevanje električnom energijom. Energetska politika Crne Gore do 2030. godine i Energetska Strategija razvoja do 2030. godine opisuju politiku i razvojne ciljeve energetskog sektora, zajedno sa Akcionim planom 2016-2020. Takođe, postoji odluka o dugoročnom energetskom bilansu Crne Gore za period od 2017. do 2019. godine, koji se odnosi na električnu energiju, ugalj i naftne derivate, kao i mere za njegovu realizaciju.
Nadležne vlasti za regulisanje sektora električne energije u Crnoj Gori uključuju: Vladu, kao kreatora politike; Ministarstva za ekonomiju i sektor energetike, zaduženo za implementaciju dokumenata o politici i zakona; i Regulatorna agencija za energetiku, nezavisno regulatorno telo koje odlučuje o izdavanju licenci, tarifnoj metodologiji i i regulisanim tarifama.
Domaćinstva su dobila pravo da biraju snabdjevača električnom energijom početkom 2015. godine, dok se podzakonskim aktima uređuje promena snabdevača. Od 2015. godine na tržište električne energije nisu stupili novi snabdjevači.
Na tržištu dominiraju državne kompanije. Međutim, sektor obnovljivih izvora je privukao privatne investicije. Kompanija Masdar je preuzela udeo u prvom operativnom vetroparku Krnovo. Vetropark Možura trebao bi biti pušten u komercijalni rad do kraja 2019. godine. Izgradnja solarne elektrane Briska Gora (sa instalisanim kapacitetom od preko 200 MW) dodeljena je konzorcijumu EPCG i Finnish Fortum.
Udeo termoelektrana na ugalj u planiranoj proizvodnji u 2017. godini iznosi 39%, hidroelektrana 52%, vetroelektrana 9% i solarnih elektrana 0,06%. Planirani izvoz iznosi 678 GWh, a uvoz 819 GWh.
Sjeverna Makedonija
Regulatorni okvir u Sjevernoj Makedoniji zasniva se na Zakonu o energetici iz 2018. godine i pratećem sekundarnom zakonodavstvu. Zakon pokriva oblast energetske politike, strukture tržišta električne energije i zaštite potrošača. Politički dokumenti uključuju Strategiju razvoja energetike do 2030. godine i Strategiju za unapređenje energetske efikasnosti.
Ključni organi u energetskom sektora su: Vlada, koja je odgovorna za energetsku politiku i usvajanje sekundarnog zakonodavstva; Ministarstvo ekonomije, odgovorno za sprovođenje i nadzor energetskih zakona i politike, i podnošenje amandmana i novih zakona Skupštini; regulatorna komisija za energetiku, nezavisan regulatorni organ koji izdaje licence i reguliše cijene i sistemske tarife; i Agencija za energetiku, koja podržava implementaciju energetske politike zemlje.
Tržište električne energije u Sjevernoj Makedoniji je u potpunosti razdvojeno od 2006. godine. MEPSO, pod kontrolom države, zadužen je za prenosni sistem, dok privatna kompanija EVN Makedonija (deo austrijske grupe EVN) upravlja sistemom distribucije.
Oko 1.500 kompanija trenutno ima pravo na izbor snabdjevača. Zakon o energetici transponuje Direktivu 2009/72/EZ, a proces liberalizacije tržišta električne energije je u toku. Konzorcijum EVN Makedonija i EVN Elektrosnabduvanje je izabran za univerzalnog snabdevača. Državna energetska kompanija ELEM ima obavezu da ponudi 80% proizvedene električne energije univerzalnom snabdevaču u 2019. godini, dok će ostatak univerzalni snabdjevač kupiti na slobodnom tržištu. Ovaj procenat će padati svake godine, dok ne dosegne 30% u 2025. godini.
Udeo termoelektrana na ugalj i prirodni gas u planiranoj proizvodnji u 2017. godini iznosi 69%, hidroelektrana 28% i drugih postrojenja 3%. Planirani uvoz iznosi 1.840 GWh.
Srbija
Pravni okvir za tržište električne energije u Srbiji izložen je u Zakonu o energetici iz 2014. godine, koji kao krovni zakon propisuje opšta pravila za obavljanje aktivnosti u ovom sektoru. Srbija je transponovala Treći energetski paket gotovo u cjelini, sa izuzetkom ovlašćenja Agencije za energetiku da izriče kazne.
Organi odgovorni za energetiku su: Vlada, koja je zadužena za vođenje politike i strategiju; Ministarstvo rudarstva i energetike, zaduženo za sprovođenje energetskog pravnog okvira; i Agencija za energetiku, nezavisni regulatorni organ nadležan za izdavanje licenci, tarifnu metodologiju i regulisane tarife.
Državne kompanije Elektromreža Srbije (EMS) i Elektroprivreda Srbije (EPS) ostaju dominantni igrači u sektoru električne energije. EMS je operator prenosnog sistema. EPS se bavi proizvodnjom, veleprodajom i snabdevanjem električnom energijom. Ogranak EPS-a, EPS distribucija, upravlja sistemom distribucije.
Na papiru, tržište električne energije je potpuno liberalizovano i svi potrošači imaju pravo na izbor sabdjevača. Trenutno, 67 kompanija je licencirano za snabdevanje krajnjih potrošača. Međutim, u praksi EPS ostaje dominantan igrač sa oko 95% udela u krajnjem snabdijevanju.
Domaćinstva i mala potrošači za sada imaju pravo na regulisano snabdijevanje. Namjera zakona je da postepeno ukine regulisano snabdijevanje, kada Agencija utvrdi da više nema potrebe za regulacijom cijena.
Info serbia-energy.eu