Energetska kriza u Evropi počela je u maju prošle godine od kada je krenula da raste cijena struje sa dotadašnjih oko 50 eura za megavat-sat, da bi prosječna u decembru bila 245 eura. Razlozi za rast, prema tadašnjim tvrdnjama analitičara međunarodnog tržišta, bilo je to što je Evropska unija uvećala naknade za emisiju Co2 iz elektrana na ugalj i gas, što je povećalo cijenu struje iz tih izvora, ali i zbog toga što je Rusija povećala cijenu gasa.
Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) je već u junu prošle godine bila u velikom problemu jer je svom najvećem potrošaču Kombinatu aluminijuma, koji je u vlasništvu privatne kompanije Uniprom, prema dugoročnom ugovoru, morala da prodaje struju po cijenu od 45 eura za MWh, dok je nedostajući dio uvozila po višestruko većim iznosima.
U decembru 2021. godine, kada cijene struje u pojedinim danima na međunarodnim berzama prelaze rekordne iznose od 250 eura za MWh, EPCG raskida ugovora sa KAP-om. EPCG je prije toga ponudila da KAP snabdijeva po cijeni od oko 120 eura za MWh, ali su iz Uniproma saopštili da im proizvodnje ne bi bila profitabilna sa cijenama većim od 45 eura za MWh.
KAP je krajem decembra krenuo sa gašenjem ćelija, a od proizvodnje je zadržao manje od 10 odsto kapaciteta i fabrike prerade. Time je godišnja potrošnja KAP-a smanjena na svega oko 70 GWh, od ranijih oko 600 GWh.
Taj višak struje je EPCG u prva tri mjeseca 2022. godine uspješno prodavala na međunarodnom tržištu po cijenama od 250, pa i do preko 300 eura za MWh. Kompanija za ta tri mjeseca ostvaruje neto profit od 33 miliona eura.
Energetska situacija u Evropi se dodatno komplikuje od februaru, nakon početka rata u Ukrajini, zbog dodatnog problema sa snabdijevanjem gasa iz Rusije ali i isključenja elektrana u ratnoj zoni. Cijene struje na međunarodnom tržištu nastavljaju da rastu.
Remont Termoelektrane Pljevlja, koja proizvodi oko polovine crnogorske poštrošnje strujom bio je planiran za period april i maj, kada se uobičajno očekuju dobre hidrološke prilike i puni rad hidroelektrana, čime se umanjuje šteta zbog neproizvodnje TE Pljevlja.
Međutim u aprilu počinje hidrološka suša u zapadnom dijelu Crne Gore gdje se i nalaze jedine dvije velike hidroelektrane, koja je trajala sve do novembra 2022. godine. Proizvodnja iz hidroelektrana bila je na minimumu, zbog čega je EPCG morala da uvozi ogromne količine struje i po cijena od preko 700 eura za MWh, da bi obezbijedila redovno snabdijevanje potrošača. Dnevni gubici zbog uvoza struje iznosili su i preko milion i po eura.
HE Perućica
Zbog toga je EPCG imala poslovni gubitak za period januar-septembar u iznosu od 88,6 miliona eura. Kolike su bile posljedice suše pokazuje zvanični podatak EPCG da je od juna do početka novembra proizvodnja iz TE Pljevlja činila 90 odsto ukupne proizvodnje, a da su ostali izvori velike i male hidroelektrane, vjetroelektrane,… učestvovale sa svega 10 odsto, umjesto uobičajnih 50 odsto. U oktobru, kada su uobičajne velike jesenje kiše, proizvodnja iz TE činila je čak 93,8 odsto ukupne proizvodnje, dok struje iz hidroelektrana praktično nije ni bilo. Ova situacija pokazuje i koliko je Crna Gora zavisna od svoje jedine i zastarjele termoelektrane, čija se ekološka rekonstrukcija očekuje do kraja 2024. godine.
Tek sredinom novembra dolazi do značajnih padavina i počinje puni rad hidroelektrana. Nakon toga dnevni profit EPCG zbog izvoza viška struje raste na dva do dva i po miliona eura, ali je i dalje pitanje da li će uspjeti da ispegla velike minuse nastale u prethodnih deset mjeseci.
Crna Gora je dva puta ove godine bila dva puta u evropskom vrhu po procentu zadovoljenja svojih potreba strujom iz vjetroelektrana. Prema podacima sa sajta windeurope.org 9. decembra je proizvodnja iz dva privatna vjetro parka na Krnovu i Možuri zadovoljavala 35 odsto dnevnih potreba potrošača u Crnoj Gori, a 17. aprila taj procenat je iznosio čak 45 odsto.
Međutim ti dani su rijetkost, na godišnjem nivou proizvodnja iz vjetroelektrana iznosi oko devet odsto. Uobičajno ukupna godišnja proizvodnja struje u Crnoj Gori iz svih izvora iznosi oko 3,5 hiljada GWh, od čega iz svih hidroelektrana oko 1,85 hiljada, termoelektrane 1,35 hiljada, iz vjetroelektrana oko 320 GWh. Prvi put se značajnija proizvodnja iz solarnih elektrana očekuje u narednoj godini od 41 GWh.
Cijene struje u Crnoj Gori nisu bile povećavane tokom godine, a ostaće iste i tokom naredne godine. Prosječna cijena za domaćinstva sa PDV-om iznose oko 9,5 centi po kilovat-satu.
Ukoliko se i narednih godina zadrži ovako visok trend cijena struje na međunarodnim berzama, Crna Gora bi u problemu mogla biti 2024. godine, kada će osam mjeseci van pogona biti TE Pljevlja zbog ekološke rekonstrukcije.
BiH trpi nerad vlasti
Profesor emeritus na Fakultetu elektrotehnike Univerziteta u Tuzli Mirza Kušljugić ističe da vlade u Bosni i Hercegovini nisu adekvatno reagovale na povećanje cijena ogrevnog drveta i peleta osim privremene zabrane izvoza, što je bila palijativna mjera koja je preduzeta u trenutku kad su cijene ovih energenata porasle za preko 100 posto. Povećanje cijena ovih energenata su nažalost, podvlači profesor Kušljugić, najviše osjetili građani iz socijalno ugroženih grupa stanovnika. Posebno jer je došlo i do povećanja cijene uglja za široku potrošnju.
Što se tiče električne energije BiH je, barem u 2022. godini, bila u značajno povoljnijoj situaciji u odnosu na susjedne zemlje, koje su zbog neplaniranog interventnog uvoza osjetile jako veliki udar dramatičnog povećanja cijene električne energije na regionalnom tržištu.
BiH je bila u poziciji da je izvozila značajne količine struje u prvoj polovini 2022. godine, tako da su elektroprivrede u BiH u ovom periodu zabilježile profite. U drugoj polovini godine je zbog velike suše, kao i učestalih kvarova u pojedinim termoelektranama, došlo do problema sa proizvodnjom i neplaniranog uvoza, tako da treba sačekati kraj godine da vidimo kakve će poslovne rezultate u 2022. godini imati tri elektroprivrede. Prema nekim najavama moguće je da pojedine elektroprivrede, koje su u prvoj polovini godine poslovale sa profitom, na kraju godine zbog neplaniranog uvoza struje posluju sa gubitkom. Znači da bi se našli u poziciji u kojoj se nalaze elektroprivrede u regiji. Ipak, u 2022. godini nije bilo povećanja cijene struje za domaćinstva i mala preduzeća, a za komercijalne kupce u Federaciji BiH došlo je do graničenog povećanja od 20 odsto, kaže Kušljugić.
Profesor Kušljugić ukazuje da se iz ove krize može izvesti zaključak da je elektroenergetski sistem u BiH, kao i u regiji, izložen značajnim rizicima zbog varijabilnosti proizvodnje iz hidroelektrana i problema sa pouzdanošću rada starih blokova u termoelektranama.
Upozorava da i u 2023. godinu ulazimo sa velikim rizikom u radu elektroenergetskog sistema.
BiH će u 2023. godini vjerovatno imati bolju startnu poziciju nego susjedne zemlje, ali nije u poziciji da može lagodno da posmatra kako će se razvijati kriza. Ukoliko zima bude izuzetno hladna i ako se struja počne značajnije koristiti za grijanje u domaćinstvima može doći do problema u radu distributivne mreže. Srednjoročno, BiH mora u svojoj strategiji razvoja sektora uvažavati ne samo zahtjeve sigurnosti snabdijevanja energijom nego i zahtjeve za klimatsku sigurnost, odnosno otpornost sistema na klimatske promjene i na moguće posljedice klimatskih politika EU sa čijim tržištem smo direktno povezani. Tu prije svega mislim na planirano uvođenje mehanizma za plaćanje emisija CO2, ili preko uvođenje prekograničnog poreza za izvoz struje u EU ili zbog uspostavljanja domaćeg sistema ograničavanja ukupnih emisija i trgovanja sertifikatima za CO2. Pojednostavljeno, BiH se treba pod hitno okrenuti podsticanju proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, ističe profesor Kušljugić.
O povećanju cijene gasa koji se koristi za grijanje u Sarajevu profesor Kušljugić kaže da se na taj proces u 2022. godini nije moglo značajnije uticati. Naglašava da se može očekivati puno rizika u narednom periodu sa snabdijevanjem gasom. Stoga ukazuje da bi bilo poželjno da se u sljedećih godinu-dvije detaljno sagledaju rizici mogućeg prekida snabdijevanja gasa od sadašnjeg snabdjevača i shodno tome pronađu opcije snabdijevanja iz alternativnih izvora. Profesor Kušljugić smatra da je u ovom trenutku neozbiljno govoriti o potrebi izgradnje skladišta gasa dok nemamo strategiju korištenja ovog energenta.
Ističe da o ulozi gasa u planovima razvoja energetike u stručnoj javnosti u BiH postoje različiti stavovi.
”U RS-u je aktuelna neka vrsta euforije vezano za dalju gasifikaciju i za korištenje gasa za proizvodnji električne energije”, kaže Kušljugić.
Posebno smatra da ne treba dugoročne strateške odluke donositi na osnovu kratkoročnih impulsa koji dolaze u vrijeme krize.
Srbija: Brojne mjere i dalje na snazi
Kako bi pokušala da zauzda udar energetske krize na standard građana i rad privrede, nastale zbog ruske vojne intervencije u Ukrajini, Vlada Srbije je bila prinuđena, kao i druge širom svijeta, da uvede niz administrativnih mjera od kojih su, gotovo sve, još uvijek na snazi.
Jedna od mjera, koju je Vlada donijela zarad tog cilja, bilo je donošenje uredbe o ograničenju visine cijena derivata nafte. Ta odluka podrazumijeva da Vlada propisuje maksimalne cijene goriva na pumpama na sedmičnom nivou. Takođe, odlučeno je i da uslijedi privremeno smanjenje iznosa akciza na derivate nafte, odnosno olovni i bezolovni benzin i gasna ulja za 10 odsto.
Vlada Srbije je donijela i odluku o privremenoj zabrani izvoza i iznošenja prirodnog gasa kako bi se obezbjedilo sigurno snabdijevanje domaćeg tržišta i spriječila moguća šteta po privredu i građane.
U cilju ublažavanja posljedica i sprečavanja kritične nestašice mlijeka i proizvoda od mlijeka, a usljed povećanog izvoza i potreba stanovništva za povećanim snabdijevanjem prouzrokovanim krizom na svjetskom tržištu, Vlada je donijela odluku o zabrani izvoza ove robe.
Usvojena je i odluka o obaveznoj proizvodnji i prometu hljeba od brašna tipa T-500, kojom je ograničena cijene tog proizvoda, a u cilju sprečavanja većih poremećaja i očuvanja životnog standarda stanovništva.
Kako bi se sprječila nestašice tog ogreva na domaćem tržištu donijeta je i odluka o privremenoj zabrani izvoza peleta i određenih drvnih sortimenata za potrebe proizvodnje čvrstih goriva na bazi biomase. Takođe, na inicijativu Ministarstva rudarstva i energetike, a u saradnji sa Ministarstvom trgovine, turizma i telekomunikacija, Ministarstvom poljoprivrede, skladištarima, peletarima, kao i Upravom za šume, JP “Srbijašume”, Vlada je donijela uredbu o ograničenju visine peleta.
Nakon što su proizvođači peleta u Srbiji u više navrata upozorili da je prodaja na domaćem tržištu stala, da su magacini puni neprodate robe i da zbog toga prijeti opasnost da budu prinuđeni da obustave proizvodnju, te da radnicima plate kasne, Vlada Srbije je 1.decembra donijela odluku kojom se privremeno dozvoljava izvoz peleta do 31. januara sljedeće godine.
Kako bi se podstakla štednja električne energije u kriznim uslovima, republička Vlada je donijela zaključak kojim je preporučeno preduzeću Elektroprivreda Srbije da domaćinstvima koja smanje potrošnju struje odobre popuste od 15 do 30 odsto na mjesečni račun u periodu od 1. oktobra ove do 31. marta sljedeće godine.
Vlada Srbije je nedavno usvojila i uredbu o energetski ugroženom kupcu, kojom je definisala kategorije građana koji ostvaruju prava na umanjenje mjesečne obaveze plaćanja električne energije i za te namjene obezbjedila sredstva u iznosu od milijardu i po dinara. Uredbom su prvenstveno obuhvaćeni korisnici prava na novčanu socijalnu pomoć i dječji dodatak ili uvećani dodatak za pomoć i njegu drugog lica, kao i domaćinstva sa minimalnim prihodima. Određene su i obaveze lokalnih samouprava da podatke o svim energetski ugroženim kupcima koji mogu ostvariti ovo pravo dostavljaju energetskom snabdjevaču svakog mjeseca i ti podaci biće objavljivani na internet stranici Ministarstva rudarstva i energetike.
Takođe, nadležni su donijeli odluku o preporukama lokalnim samoupravama, organima državne samouprave, državnim preduzećima i javnim ustanovama o racionalnoj upotrebi javne rasvjete, ograničenje rada dekorativne rasvjete na javnim objektima i korišćenje LED rasvjete. Apel za štednju struje je upućen istovremeno i građanima i privredi u privatnom vlasništvu.
Stručna javnost je uputila zamjerku Vladi zbog toga što nije, poput onih u Evropskoj uniji, naložila državnoj upravi i preduzećima da štede struju već samo predložila tu mjeru. Još veća zamjerka stručnih krugova na račun nadležnih u toku energetske krize je ta što nije uveden porez na ekstra profit energetskim i drugim kompanijama koje u ovim uslovima imaju ogromne prihode.
Hrvatska za ograničenje cijena plina, ali čeka se EU
Takva su vremena, rekao bi narod, a da su laka, nisu. Proteklu godinu u hrvatskim se trgovinama uglavnom love akcije jer hljeba ispod 18 kuna (2,39 eura) gotovo pa i nema, jaja su i po deset kuna (1,33 eura) skuplja no lani, o mesu da ni ne govorimo. Češu se zbog toga po glavama porodice u susret praznicima jer, kako je pokazala nedavna analiza Večernjeg lista, za korpu proizvoda koja je u 2021. koštala 823,07 kuna (109,24 eura), sad će se morati izdvojiti 20 posto više -1024,90 kuna (136,03 eura). Usporedi li se ista košarica s onom iz pretprošle godine, ispada da će praznici Hrvate na kraju 2022. koštati čak 36 posto više nego 2020.
Gotovo duplo skuplje, laički rečeno, namirnice su u najobičnijim supermarketima, a kakva će situacija biti nakon 1. januara, rijetki se usude predviđati. Ono što bi još do kraja marta trebalo, koliko-toliko, olakšati život jesu Vladine mjere za ublažavanje energetske krize vrijedne 21 milijardu kuna (2,8 milijardi eura). Donesene su u septembru, a ideja je da pomognu kućanstvima, ali i preduzetništvu da se nose porastom cijena prirodnog plina, nastalog nakon pandemijskog lockdowna, a potenciranog trenutnom geopolitičkom situacijom, što je za posljedicu imalo i povećanje cijena električne energije, koje se petina u Evropskoj uniji dobija upravo pomoću prirodnog plina.
Naravno, ovi energenti doveli su i do poskupljenja svih osnovnih životnih potreba, počevši od hrane, završivši s benzinom i dizelom na benzinskama, koji se takođe trenutno prodaju po regulisanim cijenama, budući da je Vlada fiksirala marže te smanjila trošarine na gorivo. Što se struje tiče, po megavat-satu 59 eura troše sad građani kojima godišnja potrošnja nije veća od 2500 kWh, što je ujedno i neki prosjek potrošnje, 62 eura javni i neprofitni sektor, 180 eura prosječna je cijena za preduzetnike, s tim da u ovoj kategoriji postoje posebne gradacije kao i u kućanstvima: ko troši više, plaća više. Ipak, otprilike šest puta manja je to cijena struje za domove nego na berzama, na kojima se megavat-sat električne energije trenutačno kreće između 300 i 400 eura.
Plin varira na tržištu, 15 kuna (1,99 eura) po kubiku posljednja je cijena, a kućanstvima ga sufinansira država s otprilike kunom (0,13 eura) po kubiku, i to zato jer se svim kupcima omogućio prelaz s tržišnih opskrbljivača na one u javnoj usluzi. Posljednji spomenuti osigurali su količine plina koje su im pomogle da ga ne moraju kupovati na tržištu jer da to moraju, subvencija države, da cijena ostane ljudima kakva je sada, bila bi desetak kuna po kubiku. Uzmemo li u obzir da prosječno kućanstvo na godišnjoj razini troši između 1000 i 1500 kubika plina, nije teško doći do računice da prosječna porodica na godinu za plin izdvoji oko četiri tisuće kuna (530,90 eura), a da nema intervencije “kuna po kubiku”, godišnje bi plaćali otprilike hiljadu kuna (132,72 eura) više.
Ono što niz stručnjaka spominje jeste gorivo i činjenica da i dalje oko pedeset posto cijene litre odlazi u državnu blagajnu, uprkos smanjenim trošarinama i fiksiranim maržama za distributere i trgovce, što je područje na kojem bi se vjerovatno još moglo poraditi. I poslodavcima je Vlada omogućila da zaposlenicima pomognu s krizom, kroz božićnice, nagrade, bonuse i ine isplate godišnje svaki “gazda” svom “radniku” može iskeširati 27 hiljada kuna (3583,52 eura), no koliko i ko je to zaista i napravio, nismo sigurni. Kućni budžet može se “podebljati” i ukoliko se kupuju većinski namirnice kojima je ograničena cijena kroz regulisane marže, a to su mlijeko, brašno, suncokretovo ulje i određeno meso, s tim da su iznosi koji se izdvajaju za hranu na vrijeme “stopirani” jer gotovo sve što nije, od septembra je još otišlo “gore”.
Penzioneri i nezaposleni istaknuti su kao posebne kategorije u Vladinim mjerama jer prvima su narasle najniže penzije za tri posto te im se isplaćuje “energetski dodatak” po cenzusu od 400 do 1200 kuna (od 53,09 do 159,27 eura), dok će drugi dobiti dodatnih 250 kuna (33,18 eura) mjesečno. I socijalna naknada je rasla mjerama, a ne smijemo ni zaboraviti nepromijenjenu jediničnu cijenu toplinske energije za kućanstva i preduzetnike u centralnim i zatvorenim toplinskim sistemima, za što se izdvojilo 1,5 milijardi kuna (199 milijuna eura). Hoće li se ići s dodatnim intervencijama Vlade nakon marta, odnosno nakon što isteknu ove mjere, još uvijek se ne zna. O ograničavanju cijena plina trenutno se pregovara na nivou EU, i Hrvatska je jedna od zemalja koje su za, ali konsenzus nije postignut.
Izvor: vijesti.me /Goran Kapor (Vijesti), Adnan Demić (Oslobođenje), Gojko Vlaović (Danas), Mateja Šobak (Večernji list)/